nastavak 'ovog feljtona). Gould tvrdi da fosilni ostaci 'da se večina lozA ne menja mnogo hiljadama ili "godina (staza ili zastoj), a da je značajna promena sana u geološki veoma kratkim periodima (skokoviti I). Brza evolucija u mali m populacijama koja obuhvata i isposobnosti za ukrštanje sa ostalim pripadnicima vrste lja), | morfološku promenu, objašnjava taj obrazac. Takve naglašava Gould, često uključuju mutacije koje imaju O krupno dejstvo na morfologiju, i one navodno pomažu adaju ograničenja nametnuta homeostatičkim mehani- zvoja. biolozi evolucije (i Brajan Čarlsvert medu njima) smatra- 8 ideje nisu dovoljno dobro potkrepljene ni teorijski ni od bi opravdale napuštanje gledišta prema kojem je lucija grada makroevolucije. Oni ne misle da je obrazo- le vrste posebna klasa evolucijskih dogadaja. " Zagonetka školjke -svetiljke "Carisvert pokušava da, u časopisu New Scientist, iko razloge svog opredeljenja, pa najpre razmatra pitanje IH konvencionalni mikroevolucijski procesi dovoljni u inju punktuacijskog obrasca zastoja koji se smenjuje sa iomenom; jasno je da se to, u najmanju ruku, gdekad u dobro dokumentovanim fosilnim lozama, mada se ozi nimalo ne slažu oko toga koliko je pomenuta pojava poredenju sa ravnomernijom evolucijskom promenom. YDarvina je bilo prihvačeno da brzina evolucije ogromno edu raznih loza i unutar iste loze u razna vremena. tavnoteža je prosto krajnja verzija jednog fenomena o OWKO puta raspravljano u okviru neodarvinizma. Ostaje, nje zbog čega često izgleda da dolazi do dugih perioda dad' se nešto malo ili ništa ne dogada, bar na nivou oje se mogu proučavati u fosilnom materijalu. Krajnji VOga su organizmi poput školjke-svetiljke Lingula, koja slednjih 400 miliona godina malo izmenila. Postoje tri logučnosti: vrsta o kojoj je reč raspolaže malom ili Ugenetičkom promenljivošču u dotičnim karakteristika- da je evolucijska promena nemoguča; genetička pro- "postoji, ali nije podložna odabiranju, a populacija je a da genetički drift nema dejstva; konačno, prirodno i"dejstvuje pre na očuvanju status guo-a, nego li na J promene. Ogučnost se podrazumeva u objašnjenjima kojima daju kriičari neodarvinizma, oni što prizivaju ograničenja nomeostatičkim mehanizmima razvoja. Pažljiva prou- telikih populacija uzoraka, medutim, pokazuju da se m ograničenjima ne mogu objasniti zastoji u evoluciji. »reskromna znanja o genetici fosila 8 znači da su organizmi slobodni da variraju i da se čako im drago, jer je ,obim mogučih dejstava gena na obinu ograničen postoječim razvojnim sistemom koji su jadugodišta evolucije. Tako je, nema sumnje, nemoguče isu šestonogih konja, ali odgajivači nisu imali teškoča u U'svakojakih vrsta nogu koje karakterišu današnje sojeve nogo je verovatnije da če ograničenja nametnuta organi- tazvojnih procesa biti od značaja u obuzdavanju odabira- razmerno male promene u onome što je več izgradeno lom evolucijom, nego u potezanju obarača iznenadnih promena u mortfologiji, kako to sugerišu zagovornici B ravnoteže, kaže Brajan Čarlsvert. ia mišljenju ovog istraživača, najverovatnije objašnjenje jeste da je osobina o kojoj se radi dovoljno dobro dena svojim funkcionalnim zahtevima za stabilizujučim anjem; jedinke sa vrednostima bliskim populacijskom pro- naju največu sposobnost, dok odabiranje dejstvuje protiv "koje predstavljaju odstupanja i krajnosti. Na taj način, ina" homeostaza javlja se i sama kao proizvod odabiranja. avno da je iznenadujuča činjenica da neke osobine nekih ama ostaju maltene neizmenjene za dugih vremenskih $ Važno je, medutim, imati na umu da mi, po pravilu, tako znamo o genetičkom sklopu fosilnih populacija, i o odnosi- jedu sredine, sposobnosti i morfologije, da nismo kadri da O objašnjenja za bilo kakav posebni istorijski obrazac e. jeečemo jedino ispitivati da li su širi obrasci evolucijske $ koju fosilni ostatak otkriva na izgled saglašljivi sa našim njima. ko, zaključuje Brajan Čarlsvert, ne bi bilo nikakvih ih teškoča da se opšte linije evolucijske promene objasne u inističkim pojmovima. S druge strane, to ne isključuje lost da specijacija ili pojava viših taksonomskih grupa a: ja posebne kategorije genetičkih procesa. dd t t (BAR 1982. Zagonetka drugih perloda zastoja: Školjka-svetiljka (lingula) nepromenjena je gotovo 400 mlilona godina, pa fosil (levo) veoma podseča na današnju životinjicu (desno) Darvinizam i na samom početku života Čarls Darvin se ne bavi problemom nastanka života u knjigama koje je objavio za svog veka, verovatno zato što je želeo da izbegne nepotrebne kontroverze. Medutim, mi znamo da je ozbiljno obračao pažnju na taj problem; u to nas uverava jedno od njegovih pisama. Mnogo navodeni odeljak o postanku života glasi: ,Često se kaže da i sada postoje svi uslovi za prvo stvaranje jednog živog organizma kakvi su oduvek postojali. Ali ako (i, jao, kakvo veliko ako) bismo mogli zamisliti da je u nekom toplom malom bazenu, sa svakojakim amonijačkim i fosfornim solima, svetlošču, toplotom, elektricitetom itd, nastalo hemijskim putem neko proteinsko jedinjenje spremno da se podvrgne još složenijim promenama, takva tvar bi danas smesta bila prožderana ili usisana, što nije mogao biti slučaj pre obrazovanja živih stvo- renja". Darvin tvrdi da ne možemo očekivati da danas vidimo kako se začinje život, jer bi živi organizmi pojeli svaku podesnu ,,prebiotič- ku'' supstancu, ali jasno iskazuje uverenje da je u kakvoj lokvi na iskonskoj Zemlji moglo doči do evolucije čelija iz neorganskih sastojaka. S vremena na vreme iznošene su teorije da su živi organizmi začeti negde u svemiru, i da su na ovaj ili onaj način preneseni na Zemlju. Ove teorije se u sadašnjem času ne mogu proveriti, pa stoga i nemaju ozbiljniji uticaj na večinu mišljenja o nastanku života. S druge strane, izgleda malo verovatno da čemo nači fosile ili druge geološke ostatke pre-života ili najranijih oblika života. Naše ideje o nastanku života na ovoj planeti stoga su zasnovane največim delom na zaključivanju na bazi saznanja iz savremene biohemije, s jedne, i laboratorijskih rekonstrukcija hipotetične hemije iskonske Zemlje — prebiotičke hemije, s druge strane. Ako se imaju u vidu rezultati mnogobrojnih ogleda koji su započeti Milerovom (Miller) i Jurijevom (Urey) rekonstrukcijom Oparinove ,,prebiotičke čorbe'', ispada da ništa od onoga što je saznato za poslednjih nekoliko decenija ne protivreči Darvinovim razmišljanjima iz citiranog pisma. U stvari, eksperimenti su doveli do uvidanja da je prirodno odabiranje u darvinovskom smislu reči moralo početi u periodu molekularne evolucije, davno pre nego što su se pojavili prvi ,moderni'' organizmi. Da su Darvinu bila dostupna današnja saznanja o hemijskoj prirodi genetičkog sistema, on bi taj zaključak smatrao, po svoj prilici, očiglednim. Priredio: Voja Čolanovič KRAJ FELJTONA 31