"1 .3 Ba. KR. na 4 MA % K... re RN, v. po ... Misterije života: E/ Istraživanje zagonetnih vidova bitisanja (7) % | TAJANSTVA > UUDSKOG " MOZGA Ve Kako mozak radi, i u kolikoj meri je čovek naučio da — njime veštački upravlja? e Električna struja je veoma —— važan činilac, ali u kakvom odnosu ona stoji prema hemijskim zbivanjima? e Čovekova sposobnost da menja mentalna stanja elektrostimulisanjem i hemikalijama traži punu svesnost o opasnostima od »psihocivilizovanog društva". e Da li su računari »Supermozgovi''? 4 La ad oše 3.4 ii % s . JI UPAM noj ne:" H V: ba si ; ja. H He ke ——— Kolege dr Hosea Delgada (Jos6 Delgado) otvoreno su uznego- > dovale smatrajuči da arena za borbe bikova nije mesto za vršenje " naučnih eksperimenata, ali odlučnog profesora fiziologije sa " Jelovog i Madridskog univerziteta niko nije mogao da odgovori od " onoga što je bio naumio. Sem toga. on je nalazio da posredi i nije V eksperiment, nego demonstracija. Stoga je na arenu u Kordobi V (Španija) izišao vitlajuči crvenim matadorskim ogrtačem. Grdosija V od bika navalila je na njega čim ga je ugledala. Delgado je "nastavio da maše ogrtačem, čak i ne nastoječi da životinju "odmami ustranu. Ali kad se bik maltene dokopao svoje , žrtve", " profesor je pritisnuo dugme na malom radio-otpremniku koji je "> držao u ruci, i životinja se zaustavila kao ukopana, podigavši oblak > prašine. Delgado je znao da če se stvar tako završiti, jer je u deo " bikovog mozga koji kontroliše motorne aktivnosti bio usadio V prijemničke elektrode. Č ——. Načela hidraulike i ,,kučišta duše" —— ,,Nauke o mozgu" predstavljaju u naučnim istraživanjima jedno od područja sa najbržim rastom za poslednje dve decenije, — naročito u dvema. istraživačkim oblastima: u domenu funkcija — kontrole, što je Delgado tako dramatično demonstrirao: i na » području vežbanja intelekta i pamčenja. Da bi se dobila opšta slika — ljudskog mozga, treba zamisliti rumenkasto-sivkastu masu nabo- ranog želatina sa desetak milijardi čelija, podeljenu na dve — hemisfere, od kojih je svaka velika otprilike kao pesnica. Od svih — misterija žive tvari, ovaj organ, kadar da uskladišti sadržaje jedne "ogromne biblioteke, svakako je nešto što je najsloženije, najnedo- — kučivlje, najfascinantnije. —. Intenzivna istraživanja mozga postala su mogučna tek u ovom — stoleču, sa pronalaskom elektronskog mikroskopa i otkričem > elektriciteta. Največi mislilac klasične starine, Aristotel, verovao je — da mozak postoji radi toga da bi rashladivao krv. Vodeči filozof naučne revolucije u 17. veku, Dekart (Descartes), učio je da tu valja videti mašinu što dejstvuje na načelima"hidraulike — sa crpkama, klipovima i kanalima, čijom pomoči vitalne tečnosti neprekidno kolaju. Ali, kao religiozan čovek, Dekart nije mogao predložiti jednu potpuno mehaničku fiziologiju, pa je mesto toga izneo pretpostavku da je pinealna žlezda u srednjem delu mozga u — stvari kučište duše. Tu su se nauke o mozgu i zaustavile da bi — krenule dalje tek kad prefinjena upotreba mikroskopije i elektrici- — teta bude otkrila čuda o kojima veliki filozofi.nisu ni sanjali. A Več dosta rano u 20. stoleču bilo je poznato da mozak sadrži — millone aktivnih čelija, neurona. Pri opisivanju tog organa, ovaj je V blo obično uporedivan sa telefonskom centralom. Na mozak se — gledalo kao na mrežu električne aktivnosti, gde signali neprekidno Vpristižu i odlaze. Drugi su u njemu videli, kao što se britanski " (izlolog ser Čarls Šerington (Charles Sherrington) slikovito izrazio, W začarani razboj'. Rasprostranjena analogija bila je i ona sa izvršnim odeljkom kakvog velikog preduzeča. Onda je došlo doba "računara, i tad je izgledalo kao da je nadeno novo, još obuhvatnije " poredenje za mozak | njegove funkcije. Jedna analogija smenjivala - po . na .. v PERNE Mae s a .-a —i neon, 4 4. pi " s š x b. aa Dana na €" vy . 4 . . 4 4 .Č . t we 4 hise pi li 1 Ale" 4 "a br jega z —. t al a Pe Pe ai ' pino a boba RI va. Mi- 2 5 CobaKo Sai Z ra bo ss ——-aae-— . ; id Daljinskom komandom protiv bika: Profesor Hose Delgado Izaziva bika crvenom maramom (gore), a zatim ga zaustavlja impulsom iz radio-predajnika (dole) je drugu naporedo sa tim kako je čovek pokušavao da pronikne u misterije mozga, i svaka od njih je na svoj način podesna, ali nijedna od njih, pa nijedna njihova kombinacija ne može da u potpunosti objasni ta tajanstva. Neslučene hemijske transmisije U 19. veku, pseudonauka frenologija predstavljala je tobože nekakav način da se u svrhu analize karaktera tumače ispupčenja i konture ljudske lubanje. Ona se, grubo, temeljila na jednom načelu koje je, u celini gledano, izdržalo probu vremena — da su posebne funkcije lokalizovane u posebnim delovima mozga. Poredenje sa ,,upravom preduzeča'" uključilo je u se taj princip, inače grafički prikazan na Penfildovom (Penfield) i Rasmuseno- vom crtežu ,Motornog čovečuljka". Za druge delove mozga utvrdeno je da su povezani sa drugim funkcijama — hipotalamus sa prohtevom za jelo, polnim nagonom, osečanjem prijatnosti i bola; hipokampus — sa pamčenjem; a amigdala — sa strahom i agresivnošču. Rastuča saznanja o ovim lokalizacijama omogučila Su naučnicima poput Hosea Delgada da eksperimentišu načinima kontrolisanja moždanih funkcija. Delgadove elektrode usadene u bikov mozak simulirale su normalnu električnu aktivnost mozga koja bi uključila impuls poslat u odredeni deo tog organa ,,zadužen' za obuzdavanje motorne aktivnosti u nogama. Početkom Ovog veka, poredenje sa teletonskom centralom smatrano je odgovarajučim objašnjenjem tog procesa, ali tokom tridesetih i četrdesetih godina vodena je duga rasprava o tome da li bi se proces impulsa koji preskaču preko sinapsi — jazova izmedu moždanih čelija — dao objasniti kako treba pojmovima elektriciteta. GALAKSIJA 123