Razvoj računara: Abakus se pojavlo u Kini "oko 13 veka (a); računska mašina Bleza Pnaeskala, 1642, koja je mogla da sabira | (nepouzdano) oduzima, koristila Je pera za pokretanje točkiča (b); spiralno klizno merilo Menrija Satona iz 1660. godine (c); Čaris Bebidž je nameravao da konstrulše mašinu koja bi mogla da se koristi za složena izračunavanja (d); analitička mašina Čarisa Bebidža, oblikovana da množi, deli, sabira | oduzima, nije završena za života njenog pronalazača (e); računar iz 1890. godine nazvan ,,dragulj" (gem) služio Je za rad sa novcem | mogao je da sabira do 19,19 funti rana komercijalna mašina za sablranje, potograf, iz 1900. godine (g); logaritmar iz podesetih godina 20. veka (h); džepni kalkulator kasnih sedamdesetih godina (1) ! programabilni džepni računar iz 1980. godine 1), na od vodečih kompanija na polju kompju- Tehnološki nivo vremena u kome je živeo nije dozvolio Čarlsu Bebidžu da reali- zuje svoju analitičku mašinu i tek početkom tridesetih godina ovog veka učinjeni su prvi koraci ka konačnom ostvarenju njegove ideje. Engleski matematičar Alen Tjuring (Alan Turing) 1930. godine daje kroz svoje teorij- ske radove opšti koncept univerzalnog ra- čunara | razmatra mogučnost samoučenja mašine kroz rešavanje problema i greške. S druge strane, nemački naučnik Konrad Zu- se (Konrad Zuse) 1934. godine več radi na programski upravljanom računaru ZI1, čiji je prvi model završen 1938. godine. Napredni- ji, elektro-mehanički računar Z3 bio je spreman za koriščenje 1941. godine i pred- stavljao je prvi do tada napravljen računar koji je temeljio svoj rad na binarnom, a ne dekadnom brojnom sistemu. Ova koncepci- ja računara je bila od velikog značaja, jer je binarnom aritmetikom u svet računskih mašina uvedena matematička logika. Tu logiku su podržavala električna kola u koji- ma je rele — prekidač sa samo dva stanja: | ili ne provodi električnu struju — lo glavni element. " Osamsto hiljada kilometara žice S: | konačno, na drugoj strani okeana, %/ američki fizičar Hauard Ejkin (Howard H. %— Biken) 1944. godine, radeči od 1937. na problemu automatskog rešavanja diferenci- jalnih jednačina, pušta u rad elektromeha- ničku računsku mašinu čija je logička she- ma bila verna Bebidžovoj. Mark |, kako je popularno nazvana, bio je glomazan i kom- plikovan uredaj sa skoro milion elemenata koje je povezivalo 800.000 km žice. ipak, predstavljao je veliki skok napred — izvrša- vao je za svega petinu sekunde operaciju sabiranja, za 4 sekunde operaciju množe- nja, a dva broja je delio za manje od 10 sekundi. Bilo je to hiljadu puta brže od najbržeg mehaničkog računara. No, ni Mark | nije mogao zadovoljiti ogromne zahteve koje je postavljao, u to vreme razbuktali, drugi svetski rat. Koristeči se tehničkom osnovom i iskustvima steče- nim u realizaciji Marka |, kao i novčanim sredstvima koje ratna mašina nije štedela, fizičar Džon Mokli (John W. Mauchly) i dvadesetdvogodišnji inž. Presper Ekert (J. Presper Eckert) konstruišu i 10. februara 1946. godine puštaju u rad prvi elektronski računar u istoriji — elektronski numerički integrator ENIAC. Mehaničko kretanje zup- čanika ili kotvi električnih relea u izvršnoj jedinici mašine zamenjeno je radom elek- tronskih kola. Ukupno 18.000 elektronskih cevi i daleko više otpornika, kondenzatora i zavojnica činilo je uredaj težak preko 30 tona koji je trošio 150 kWh električne energije. Ogromna energija koja se velikim delom pretvarala u toplotu često je izbaci- vala mašinu iz pogona. Ali, i za jedan čas rada obavljan je posao za koji je Marku trebalo više od nedelju dana. ENIAC je bio u stanju da vrši različite obrade potpuno samostalno, ali je prelaz sa jedne obrade na drugu zahtevao intervenci- ju tehničara i inženjera direktno na elek- tronskim kolima. Svet je bio još samo jedan korak od savremenog računara koji bi se mogao univerzalno koristiti jednostavnim učitavanjem odgovarajučeg programa za željenu obradu, a bez ikakvih izmena na samoj mašini. Taj korak je napravio američki matema- tičar madarskog porekla dr Džon fon Noj- man (John von Neumann). On je, krajem četrdesetih godina, uobličio ideju po kojoj se u memoriju računara upisuju ne samo podaci koji se obraduju nego i program za obradu tih podataka. Tako je računar dobio mogučnost da dobijeni program, postupak dat od strane čoveka za rešenje postavlje- datr y » | ' VOHA KAILKEK(1 čn tini Z ahilaaci ssaaotaaenn SaAtKana sa — 4 PRRIU , 1h .- Če adi rač Prumneo nog problema, analizira korak po korak, da izvršava tražene operacije i da u zavisnosti od medurezultata obrade sam bira nastavak toka operacija. Na taj način se sa mašinske logike prešlo na programsku, tj. čovekovu logiku. Jedan od centara u kome se tih godina pomno radilo na razvoju elektronskog ra- čunara bio je i Kembridž (Cambridge) u Velikoj Britaniji. Rezultat tog rada je bio EDSAC — računar koji je predstavljao potpuno ostvarenje fon Nojmanovih ideja. Od tada, računari se samo tehnološki usavršavaju, postaju snažniji, efikasniji i jednostavniji za rad, ali se filozofija njiho- vog rada ne menja. Prvi elektronski računar na svetu Odmah po završetku rata i Zuse nasta- vlja svoj rad, zamenjujuči električno rele u svojim mašinama elektronskom lampom. iIstovremeno, radi na razvoju jednog od prvih programskih jezika za komunikaciju čoveka sa mašinom — plankalkul. Konstruktori prvog elektronskog raču- nara, Ekert i Mokli, 1947. godine osnivaju sopstvenu firmu za proizvodnju računara. Več njihov prvi proizvod, BINAC, ima mo- gučnost internog programiranja. No, kako je dalji rad na razvoju računara zahtevao ogromna finansijska sredstva, Ekert-Mokli kompanija je bila primorana da se pridruži snažnoj korporaciji Sperry Rand. Iz te sa- radnje več 1951. godine se na tržištu poja- vljuje prvi komercijalni računar UNIVAC |. IMB, koji još od 1937. godine aktivno učestvuje u razvoju novih računara poma- žuči tada Ejkinu, lansira na tržište svoje mašine iz serije 600 i 700. Pojavljuju se i novi proizvodači. Ali, ta prva generacija elektronskih raču- nara, gde je aktivni element radnog kola bila vakuumska cev, ipak nije imala pravo tržište. Svoju primenu ona je našla, pre Svega, u nauci i armiji, dok je komercijalna eksploatacija ostala po strani. Razloge tre- ba tražiti u psihološkoj i tehničkoj nepripre- mljenosti industrije i administracije na tako drastičan zaokret. S jedne strane, trebalo je prihvatiti mašinu koja nije samo obična brza računaljka več i ,,organizam" koji samostalno obavlja kompletne poslove, a GALAKSIJA 123 ida t zdi li Rai ET