E. x. MY lajvečem broju slučajeva, zamenjen radom robota uz pomoč kompjutera i telekomuni- "kKacionih veza. Promena ritma radnog vre- "/mena Če uticati na promenu ritma saobra- 'Gaja, ishrane i svih drugih aktivnosti čove- "ka, Novodobijeno slobodno vreme omogu- "čiče dalju nadgradnju — opet nov kvalitet — života. Ono što je za poljoprivrednu revoluciju "bilo ralo, a za industrijsku parna mašina, za "Givilizaciju koja dolazi je elektronski raču- Nar. Več danas, s njim se srečemo skoro na koraku: kompjuter nam obezbedu- ima j . vaj a Bi i di (a£ sed: sbiii ii Hi st spabčalkk »VidALEE CIT EEG sa ita - 4 4 IN. . « »—v RIH | | Z ' v x ; is daiitt % EH tij Eve: l id Hi 10 Mi — mpju Yi monstrum: Duga 13 m | visoka elektromehanička mašina Haurda une ,.Mark I" sastojala se od preko million mp ta koje Je povezivalo 800.000 km s . telefonsku vezu, reguliše rad semafora raskrsnici, nalazi nam slobodno mesto u bnu za more, igra šah ako to od njega nžimo. Elektronski računar sigurno vodi . Hi bnsku letelicu, upravlja složenim proce- -—. a u industriji ili pojedinačnim operacija- robota na fabričkoj traci, daje preciznu šgnozu vremena ili dijagnozu bolesniku i dreduje mu terapiju. d abakusa "mašine za računanje Ako osnovne računske radnje ne pred- jaju posebno složenu misaonu aktiv- "upravo su one, s povečanjem brojeva solima se radilo, naterale čoveka da ži pomoč mašine. Prsti, koji su u ku bili dovoljni, ustupili su mesto itim primitivnim pomagalima. Od svih, še se zadržala i najviše usavršila obič- šunaljka, abakus, koja je i naše rodite- bdila u svet matematike. Vekovima je žila učenim ljudima za brže računa- doriste je | danas trgovci i bankarski ici u nekim krajevima sveta, zadi- "neupučene brzinom rada i brojem kojima operišu. Po svojim osobina- lunaljka predstavlja prvo pomagalo nje računskih operacija s karakte- i savremenog digitalnog računara. zvoj: m civilizacije razvijala su se i V za računanje, ali sve do 17. veka ije tekao veoma sporo. Prvi pozna- <3 oa 2 sa ti nacrt za mašinu pomoču koje su mogle da se izvode osnovne računske radnje pojavio se tek 1630. godine. Dao ga je nemački naučnik Vilhelm Šikard (Wilhelm Schicard), dobar prijatelj čuvenog astrono- ma Keplera (Johann Kepler), no nema do- kaza da je mašina u to vreme i ostvarena. Zato, u istoriji razvoja računara ostaje da je prvu upotrebljivu mašinu za računanje na- pravio, u svojoj 19. godini, francuski mate- matičar i filozof Blez Paskal (Blaise Pascal), 1642. godine. Mašina je mogla da izvodi samo operaciju sabiranja, a funkcionisala - 8 Ka ee. H vse a» MM: a ku i je na principu okretanja šest spregnutih zupčanika koji su po obodu bili numerisani brojevima od O do 9. Sledeči korak u razvoju je napravio Vilhelm Lajbnic (Wil- helm Gottfied Leibniz), 1671. godine, s mašinom koja je imala mogučnost izvode- nja sve četiri osnovne računske radnje. Industrijska revolucija je počinjala. Ra- zvoj privrede, pračen usponom nauke, trgo- vine i bankarstva, uz širenje administracije, tražio je sve veči broj sve bržih mašina za računanje. 'Časovničari, kao provereni stručnjaci za precizne mehanizme kod ko- jih je zupčanik bio osnovni element, imali su sve više posla. Tražena su nova rešenja, ali sve do 1822. godine nema suštinskog napretka u razvoju mašina za obradu poda- taka. Analitička mašina Čarlsa Bebidža Te godine engleski matematičar Čarls Bebidž (Charles Babbage) je prikazao u Britanskom astronomskom društvu model svoje diferencijalne mašine za izračunava- nje polinoma. Ideja je bila primljena sa oduševljenjem i sledečih 11 godina, po- mognut sa 17.000 funti od države, Bebidž je pokušavao da realizuje svoju zamisao. Ali, za razliku od demonstracionih modela koji su funkcionisali sasvim dobro, konačna verzija mašine je bila suviše teška i kompli- kovana. Bilo je nemoguče dovršiti bilo koje započeto izračunavanje jer bi se mehani- zam, od silnog okretanja i trešenja, napro- sto raspadao. Zahtevi konstrukcije prevazi- lazili su tehnološke mogučnosti vremena i projekat je propao. No, Bebidž se nije pre- davao — koristeči se stečenim iskustvom razvijao je i dalje svoju ideju. Rezultat je bio projekat za tzv. analitičku mašinu, koju mnogi danas nazivaju pretečom savreme- nog računara. Mašina je imala univerzalnu namenu uz primenu odgovarajučeg uput- stva za rad, programa, ubušenog na papir- nu traku, a trebalo je da radi na parni pogon. Činili su je: ulazna jedinica za učitavanje uputstava za rad i podataka koji se obraduju, memorija sa 1.000 registara, od kojih je svaki mogao da čuva po jedan 50-to cifar- ski "broj, aritmetičko-logička jedinica za izvodenje traženih operacija, i izlazna jedinica za štampu rezultata obrade. Inače, bušenu karticu, kao nosioca in- formacije, tj. uputstva za rad i podataka za obradu, prvi je primenio za programiranje tkačkih razboja u tekstilnoj industriji fran- cuz Žoze Žakar (Joseph Jacguard) 1805. godine. Ali, kako to često biva, naučnik je bio daleko ispred svog vremena i ideja je, i pored ttridesetogodišnjih napora, ostala neostvarena. Tek 1911. godine njegov sin je dovršio deo mašine ne bi li dokazao isprav- nost očevih ideja, no elektricitet je več stupio na svetsku scenu, usmeravajuči ra- zvoj tehnike novim putevima. Velika ideja o univerzalno) mašini za obradu podataka Čarlsa Bebidža ostaje zaboravljena čitavih sedam decenija po njegovoj smrti. Obrada popisa za samo šest nedelja U SAD je, tokom priprema za popis stanovništva 1890. godine, shvačeno da če, biti nemoguče završiti obradu prikupljenih podataka do sledečeg popisa deset godina kasnije. Bilo je jasno da je jedini izlaz u automatizaciji obrade. Raspisan je konkurs i rešenje Hermana Holerita (Herman Holle- rith) se na probnom popisu u gradu Sent Luisu (St. Louis) pokazalo najboljim. Holerit je uočio da su najčešči odgovori u anketi DA i NE. Poznavajuči tehnologiju razvijenu za potrebe električnog telegrafa i tehniku bušene kartice, on je došao na ideju da odgovor DA predstavi ubušenjem rupica na odgovarajuču poziciju anketne kartice, a odgovor NE ostavi bez ubušenja. To je omogučavalo kasniju efikasnu obradu ko- riščenjem elektro-mehaničke računske ma- šine koja je dobijala električni impuls pri svakom nailasku rupice sa kartice na elek- trični kontakt ulazne jedinice. Kartice su mogle biti trajno čuvane i kasnije ponovo obradivane. Brzina obrade je bila 80 kartica u minuti, a štampač, kao sastavni deo mašine, mogao je prikazivati rezultate obra- de u obliku tabela. Bilo je dovoljno samo šest nedelja da se utvrdi broj od 62.622.250 stanovnika SAD te 1890. godine. To je prvi primer prave obrade podataka velikog obima. Tako su u obradi podataka svoje mesto našli bušena kartica i električni impuls. A Holerit, kao izrazito poslovan čovek koji je shvatio značaj mašina za obradu informaci- Ja u budučnosti, osniva kompaniju za prol- zvodnju biro-mašina, ,,Tabulating Machine Company''. Po njegovoj smrti 1929. godine, firma prelazi u ruke Tomasa Vatsona (Tho- mas J. Watson) i postaje IBM, international Business Machine Corporation, danas jed- es) 37